Nestalo tumora
(Objavljeno u: MI – list mladih travanj 2000.)
Velika sam štovateljica Petra Barbarića. Već mu se dulje vremena utječem pa sam po njegovu zagovoru dobila milost od Boga. Godine 1987. postila sam 3 put devetnice Petru Barbariću na svoju nakanu. U zadnjoj devetnici zatražila sam pomoć u jednoj svojoj bolesti. Radilo se o žlijezdi iza uha, tako da sam operirana 1987. Liječnici su ustvrdili da se radilo o tumoru. Ja sam opet postila Duhu Svetom za Petrovo proglašenje blaženim i svetim. Premda sam operirana i liječena, ta se žlijezda iza uha opet vratila. A kad sam završila post, te je žlijezde nestalo. Od tada se zahvaljujem i molim za Petrovu stvar.
Vitez, 13. siječnja 2000. Anđa Klarić
Spašena studentska godina
(Objavljeno u: MI – list mladih travanj 2000.)
Imala sam problema kod upisa u drugi godinu studija, a u pitanju je bila i prva godina. Dok sam čekala pred studentskom referadom, pomolila sam se Petru Barbariću. Kad sam ušla, rekli su mi da upisujem prvu i drugu godinu.
Time je riješen problem koji me je mučio godinu dana.
Pazin, 21. siječnja 2000. Mirjana Šajina
Molitvom Petru sestri vratila vid
(Objavljeno u: MI – list mladih svibanj 2000.)
Već dugo, od listopada 1984., dugujem zahvalnost Petru Barbariću koji je na zaista čudesan način pomogao mojoj sestri Zori R. da dobije vid. Ona se liječila u bolnici „Vuk Vrhovac“ u Zagrebu od teškoga dijabetesa (mellitus) koji je dobila još u 7. godini života, a kao 39-godišnjakinja imala je teške komplikacije. Uz mnoge nevolje te je jeseni oslijepila i nije vidjela ništa. Ja sam je svaki tjedan posjećivala (živjeli smo u Banjaluci). Ona mi je koncem listopada rekla da su liječnici pokušali laserom, ali nisu mogli ništa pomoći. Ona je bila medicinska sestra i sve joj je bilo jasno. Meni je tada došao pred oči Petar Barbarić i rekla sam joj da ću se moliti Petru za njen vid. Mi smo, naime, u obitelji s roditeljima (bilo nas je šestero djece) u mnogim nevoljama poslije rata molili i dobivali uslišanja „sv. Petra Barbarića“, kako ga je zvala moja mama.
Nekoliko dana prije svetkovine Sviju Svetih otišla sam s mužem u Travnik. Dok je on čistio grob svoje bake i djeda na Bojni, ja sam na golim koljenima obilazila Petrov grob moleći za njegovu proslavu i za vid svoje sestre. Kiša je padala. Oko groba bio je nekakav šljunak – još nije bilo sve uređeno. Bila sam mirna i čvrsto vjerovala da će mi Petar pomoći. Kad sam za nekoliko dana otišla u kliniku u Zagreb, moja sestra dočekala me sretna. Jednog dana došao je neki nepoznati liječnik i rekao da će joj pokušati popraviti vid. Divno je uspio. Ona je sve vidjela, mogla je sama hodati i jesti te sve čitati. O tom čudesnom događaju često sam svima pričala i još uvijek osjećam dug i zahvalnost prema svetom mladiću Petru. Sada se mi svi, muž, moja tri sina i kći te moj nećak (ozdravljeničin sin) molimo Petru Barbariću. (Sestra je u međuvremenu umrla). Neka dragi Bog što prije i na zemlji dade slavu Petru koju ima na nebu!
Zagreb, 24. siječnja 2000. Josipa Tripalo
Pomoć u studentskim poteškoćama
(Objavljeno u: MI – list mladih travanj 2000.)
Hvala dragom Bogu koji mi je omogućio da ispunim svoje obećanje dano S. B. Petru Barbariću da ću mu se javno zahvaliti na njegovoj mnogostrukoj pomoći. Preporučivala sam mu se u svojim studentskim poteškoćama i u drugim potrebama. Od svega srca se zahvaljujem Isusu, Majci Mariji, sv. Josipu i dragom Petru Barbariću. Dragi Petre, i dalje Ti se preporučujem i molim za tvoje proglašenje blaženim i svetim.
Zagreb, 22. veljače 2000. Zahvalna Terezija Šapina
Problem u tvornici riješeni
(Objavljeno u: MI – list mladih travanj 2000.)
Imala sam problema s organizatorima u tvornici u kojoj radim. Po zagovoru Petra Barbarića uslišane su mi molitve i riješeni problemi. Nastavljam sa štovanjem i molitvom Presvetom Srcu i vjerujem da je Petar Barbarić u Isusovoj blizini.
Osijek, 1. ožujka 2000. Dubravka D.
Glas uslišanih iz Njemačke
(Objavljeno u: MI – list mladih svibanj 2000.)
Preporučili smo se u svojoj bolesti Petru Barbariću i bili smo uslišani. Puno smo zahvalni Bogu i njegovu vjernom sluzi Petru Barbariću.
Göttingen, 17. ožujka 2000. Paula Š., Zlatko, Marina i Mario N.
Sretan porod
(Objavljeno u: MI – list mladih rujan 2000.)
Slušajući Radio Mariju jednoga dana u veljači o. g. prvi put sam čula o sluzi Božjem Petru Barbariću. Govorilo se kako Petar pomaže nama roditeljima i kako je njegova pomoć brza. Moja kći bila je tada trudna, a trudnoća rizična, te sam odlučila još intenzivnije moliti sv. Josipa i ostale svece za zagovor, a njima sam pridružila i slugu Božjega Petra Barbarića. To sam savjetovala svojoj kćeri. Intenzivno sam molila i u sebi obećala da ću se javno zahvaliti ako sve prođe u redu. Upravo se to dogodilo. Poslije silnih pregleda i boravka u bolnici nalaz je bio sve bolji i bolji. Trudnoća je došla do kraja i završila normalnim porodom. Rodila se 26. ožujka 2000. mala Marta za što smo svi zahvalni Bogu, sv. Josipu sluzi Božjem Petru Barbariću i svim ostalim svecima. I dalje ću moliti zagovor Petra Barbarića. Bit će mi drago ako moje svjedočanstvo pomogne beatifikaciji Petra Barbarića.
Zagreb, 4. travnja 2000. Marija Ban
Dobio posao
(Objavljeno u: MI – list mladih rujan 2000.)
Pišem Vam u znak zahvalnosti prema sluzi Božjem Petru Barbariću. Četvrti dan devetnice Petru uslišan sam: dobio sam posao.
Kutjevo, 10. travnja 2000. Petar P.
Problem s okom riješen
(Objavljeno u: MI – list mladih rujan 2000.)
Obećala sam Petru Barbariću da ću se javno zahvaliti za uslišanje molitava. Hvala dragom Bogu, sestrična mi je pokazala sličicu s devetnicom Petru Barbariću i njihov životopis. Ja sam je zamolila da za mene prepiše obrazac dnevnoga prikazanja i molitvu za proglašenje Petra blaženim i svetim. Evo, kako je Petar meni pomogao! Od 6. razreda imala sam probleme s vidom te nosim leće. Jedne večeri oko me počelo jako svrbjeti. Osjetila sam da me žulja leća. Molila sam Petra da me oko prestane žuljati. U roku od nekoliko minuta oko me je prestalo. Sutradan sam se opet pomolila Petru i više nemam nikakvih problema s lećom. To sam rekla majci, te smo obje postile Petru da se obrati jedna osoba. Za devetnice ta se osoba iznenada telefonski javila što je pravo čudo. Želim Vam obilje Božje milosti, snage i volje za širenje štovanja ovoga zaista velikoga pomoćnika u svim potrebama – sluge Božjega Petra!
Zahvalna majka i kći.
Slavonski Brod, 15. svibnja 2000. Marijana Č.
Iščezli bolovi
(Objavljeno u: MI – list mladih svibanj 2001.)
Jako su me bolile noge pa sam išla k liječniku koji ustanovi reumu. Mazala sam noge raznim mastima, ali mi ništa nisu pomogle. Zato sam odlučila moliti Petru Barbariću 7 Očenaša, Zdravomarija i Slava Ocu. Nakon toga noge me više nikada nisu zaboljele. Uvijek se molim za svu svoju djecu i muža. Za što god se preporučim, nama je dobro, hvala Bogu po Petrovu zagovoru. Petar nam je puno pomogao.
Oroslavlje, 24. kolovoza 2000. Milka Borić
Položio vozački
(Objavljeno u: MI – list mladih svibanj 2001.)
Prije mjesec dana upisao sam polaganje vozačkog ispita u Vitezu. Prvi put sam iz testova pao. Molio sam se sluzi Božjem Petru Barbariću i otišao 2 četvrtka na misu u crkvu sv. Alojzija Gonzage u Travniku. U toj crkvi na Petrovu grobu molila je i moja majka na istu nakanu. Na testovima sam i drugi puta pao, a treći put sam položio. Na red je došlo polaganje vožnje poligonom i gradom. Opet sam molio slugu Božjega Petra Barbarića da mi pomogne pa sam vožnju i na poligonu i u gradu položio od prve. Sutradan sam dobio vozačku dozvolu. Tko je bio sretniji od mene? Dakako, i moji roditelji i moja redovnička zajednica podijelili su sa mnom moju radost. Zahvaljujem dragom Bogu, Majci Božjoj i Petru Barbariću na uslišanoj molitvi.
Sarajevo, jesen 2000. Fran Pavao Miljić
Studentica zavoljela krunicu
(Objavljeno u: MI – list mladih prosinac 2000.)
Želim zahvaliti sluzi Božjem Petru Barbariću na njegovu zagovoru kod Boga te na uslišanoj molitvi za fakultet što mi je bilo veoma važno. Moleći se njemu zavoljela sam moliti i krunicu te je sada molim s velikim užitkom i radošću. Hvala Petre!
Belišće, 8. Listopada 2000. Ivana Š.
Zahvala Petru za pomoć u školi
(Objavljeno u: MI – list mladih prosinac 2000.)
Hvala Ti, dragi Petre, za svakodnevnu pomoć u školi.
Otočac, studeni 2000. Marija D.
Baki spašena mirovina, a ujaku pribavljen posao
(Objavljeno u: MI – list mladih ožujak 2001.)
Budući da je mojoj baki prestala dolaziti mirovina, a ujak istodobno bio bez posla, počela sam devetnicu Petru Barbariću. Već nakon tri-četiri dana baka je počela ponovno dobivati mirovinu, a istodobno sam shvatila da treba nastaviti devetnicu Petru za ujakov posao. I ujak je stvarno našao posao. I svojoj prijateljici sam dala jednu sličicu da se moli Petru Barbariću da joj sestra dobije posao.
Zagreb, 20. studenoga 2000. Ana Š.
Govorne poteškoće nestale
(Objavljeno u: MI – list mladih siječanj-veljača 2001.)
Rođen sam 15. Prosinca 1962. u Brajkovićima (župa sv. Petra i Pavla, općina Travnik). Trenutno sam sa svojom obitelji u Švicarskoj gdje živim i radim oko 15 godina. Oženjen sam, imam suprugu i četvero djece. Obavljajući nedavno potkraj listopada devetnicu Petru Barbariću i boraveći u rodnom kraju gdje sam, hvala Bogu, prisustvovao sv. misi u crkvi sv. Alojzija u Katoličkom školskom centru „Petar Barbarić“ u Travniku, jednostavno sam osjetio da ovo trebam napisati. A radi se o sljedećem. Kad mi je bilo oko 7 godina, jedne noći dok smo spavali u našoj kući u Brajkovićima, mene je jako uplašio lavež nečijeg ljutoga psa koji je tako jako lajao da sam mislio da je tu u sobi kod mene. Bio je to velik prepad i šok za me, kako mi je rekla moja majka.
Posljedice su se osjetile već sljedećega dana. Počeo sam mucati i teško izgovarati riječi, da bi sljedećih dana i mjeseci bivalo sve gore i teže. Znao sam se sav preznojiti da izgovorim samo jednu riječ. Što zbog stida, što zbog muke padao sam plačući u majčinu krilu. Bivalo je sve teže. Posebno veliki problemi su nastali, kada sam krenuo u osnovnu školu. Djeca su mi se smijala, rugala i pravila šale na moj račun. Moja majka je to posebice promatrala s trpljenjem i bolom, ali nije oklijevala. Sjećam se dobro koliko je postila i molila i žrtava činila samo da mi bude bolje. Čini mi se da nije bilo svetišta u Bosni u koje me nije vodila na zavjet, ali najviše i najčešće me je vodila na Bojnu na grob Petra Barbarića. Puno, puno četvrtaka smo išli, često i pješice zbog materijalne oskudice, što zbog lošeg ili nikakvog autobusnoga prometa. Malen sam bio, ali se toga sjećam. I malo, pomalo, hvala dragom i milosrdnom Bogu, moj govor bivao sve bolji i bolji tako da za nekoliko godina uopće više nije bilo problema. Sve do danas moj izgovor je sasvim normalan i zdrav. Moja majka uvijek je znala reći pa i sada kada ima 70 godina. „Svaka čast svim svecima i sveticama, ali ovo je dragi Bog učinio po zagovoru sluge Božjega Petra Barbarića.“ A i ja sam u to siguran pa zahvaljujem Bogu na toj milosti i molim se sa svojom obitelji za proglašenje Petra Barbarićem blaženim.
3. prosinca 2000. Srećko Barac
Dobila zasluženu plaću
(Objavljeno u: MI – list mladih svibanj 2001.)
Nakon velikih neugodnosti morala sam otkazati službu kućne pomoćnice u jednoj obitelji. Gazda je postajao sve nesnošljivi. Pozdravila sam ih i otišla. Nisu mi platili. Nekoliko sam se puta pomolila Petru Barbariću rekavši: Slugo Božji Petre Barbariću, ako sam zaradila plaću, neka mi savjest ne da olako zaspati, jer oni dobro znaju moj život, a ako nisam, neka mi ne daju. Ja sam našla posao u drugoj obitelji. Ljudi me cijene i poštuju i ja njih. Prošla je godina i pol. Taj čovjek došao je na posao mojoj sadašnjoj gazdarici koja ima privatnu ljekarnu i upoznata je s tim slučajem. Zamolio ju je da mi preda kovertu u kojoj je bila moja plaća. Trud nije propao. Ja se i dalje molim. Vjerujte, što god sam, ali na pravdi Boga, zamolila Petra Barbarića – dobila sam. Stoga molim se da se što prije prikupe dokumenti za Petrovu beatifikaciju.
Metković, 24. prosinca 2000. Sveta Jozepović