Arhive za Galerija

Blagoslovljena kapela u rodnoj kući Petra Barbarića

U četvrtak, 14. listopada 2021. nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić svečano je blagoslovio kapelicu u rodnoj kući časnog sluge Božjeg Petra Barbarića, člana Družbe Isusove, u Šiljevištu u Klobuku pokraj Ljubuškog.
Misno slavlje predvodio je kardinal Puljić uz koncelebraciju provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenka Šteke, klobučkog župnika fra Roberta Jolića, rektora Nadbiskupskog sjemeništa „Petar Barbarić“ u Travniku preč. Željka Marića, vicepostulatora kauze isusovca p. Ante Topića, te brojnih drugih svećenika. Provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove predstavljao je p. Vinko Maslać, poglavar Rezidencije Družbe Isusove u Dubrovniku.
Kardinal Puljić se na početku zahvalio pokojnom g. Stanku Barbariću, koji je pomagao razne crkvene projekte, te koji je u rodnom Šiljevištu uredio mjesto molitve u čast svoga prastrica časnog sluge Božjeg Petra Barbarića i potom ga sa okolnim imanjem darovao Crkvi. Sjemenište ”Petar Barbarić” iz Travnika sa zahvalnošću je preuzelo ovaj izniman dar te ga žele pretvoriti u mjesto hodočašća i odmora u oazu mira.

Časni Sluga Božji Petar Barbarić (rođ. 19. svibnja 1874.) bio je kandidat za svećeništvo u Nadbiskupskom sjemeništu u Travniku, koje su vodili isusovci. Odlučio je postati novak isusovačkog reda te je pri koncu gimnazije, na smrtnoj postelji, položio redovničke zavjete u Družbi Isusovoj. Umro je 15. travnja 1897. od upale pluća. Već za života je bio revan u apostolatu pa je obraćao grešnike, prevodio pobožne spise, uveo u sjemenište pobožnost Srcu Isusovu, a u svojoj rodnoj župi osnovao je Bratovštinu Gospine krunice. Hrvati u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj utječu se njegovom nebeskom zagovoru i rado hodočaste na njegov grob, koji se od 1935. nalazi u sjemenišnoj crkvi u Travniku. U tijeku je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim, a 2015. godine je papa Franjo dopustio da se objavi Dekret o herojskim krepostima, pa se može zvati „časni Sluga Božji.“ Petar je živio po načelu da „od svih putova što vode u nebo, najkraći, najlakši i najpouzdaniji je onoj kojim čovjek ide ispunjavajući svoje obične dužnosti“. (kta/hpdi)