Na groblju Bojna – župa Travnik zavjetno misno slavlje u čast apostolskih prvaka Petra i Pavla, a na imendan Časnog sluge Božjeg Petra Barbarića predvodio vicepostulator  p. Ante Topić. Tom prigodom je poručio:

Svetkovina Sv. Petra i Pavla pokreće u nama mnoge misli. Ne možemo, a da se ne sjetimo Crkve koju je Isus sagradio na stijeni – Petru i čije je proširenje povjerio Pavlu. Možemo se sjetiti da su jedan i drugi bili slabi ljudi: Petar je zatajio Isusa, Pavao je proganjao Crkvu. Međutim, danas bismo željeli razmišljati o nečem drugom: Na primjeru dvojice apostolskih prvaka možemo konkretno analizirati, kako Bog voli čovjeka.

Prva karakteristika Božje ljubavi je da nas voli prije nego što smo ga mi upoznali i zavoljeli: Sv. Ivan piše: «U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe» (1 Iv 4,10). Čovjek je uvijek najprije uzljubljen – to vrijedi i u zemaljskoj ljubavi – a tek se onda rađa ljubav kao odgovor. Krist Gospodin je tako uzljubio Petra i Pavla, i sve nas.

Petar: Isus ga je ljubio prije nego što je Petar uopće čuo o njemu. Vijest o tome da su našli Mesiju donosi mu brat Andrija. Petar se ne oduševljava ponudom da ga ide vidjeti. Ali Gospodin ga je već ljubio.

Pavao: Kod njega još više dolazi do izražaja ova karakteristika Isusove ljubavi. Istina, Pavao zna za Isusa, ali bolje bi bilo da nije znao, jer mu je to znanje koristilo zato da ga proganja. A Isus ga je već tada ljubio, odabrao je i njega od vijeka, da bude izabrana posuda, apostol naroda. Isus ga od početka ljubi, prati i čeka.

Mi: I nas je ljubio prije nego što smo ga upoznali. Mora nam zadrhtati srce: ljubi nas od vijeka. Ali mi smo i spoznali tu ljubav, znamo da nas ljubi. Bog ljubi sve ljude, ali nažalost mnogi to ne znaju. Mi znamo da nas ljubi. Da me ne ljubi, ne bih postojao. Svaki čas, sad me stvara i ljubi.

Druga karakteristika Božje ljubavi jest da nas voli unatoč svemu. Kažu psiholozi da je znak prave, istinske, zrele ljubavi kad se može reći: «volim te unatoč svemu». Znači takva ljubav vidi i pogreške i slabosti drugoga. Naprotiv, nezrela ljubav je slijepa i govori: «volim te zbog ovog ili onog …». Isus je volio Petra i Pavla i sve nas unatoč svemu.

Petar: Sigurno da je Petar imao kvaliteta koje se mogle voljeti, koje su ga činile simpatičnim i dragim. Ali je imao još više takvih osobina zbog kojih je lako postajao težak i odbojan. Isus ga je ipak, unatoč svemu volio. Vidio njegove slabosti: nazvao ga je sotonom, prekorio ga je zbog nevjernosti, zbog prevelike revnosti, zbog nerazboritosti u vrtu. Ipak ga je volio. I konačno zatajenje: unatoč tome volio ga je.

Pavao: I o njemu su već ispričali svako zlo koje se o jednom čovjeku može reći. Da je bio bolestan (epileptičar), da je bio ženomrzac, da je bio težak i nemoguć sa svojim suradnicima (to lijepo opisuje Y. Yvonides u životopisu). Isus ga je ipak volio, unatoč svemu ga je ljubio.

Mi: Nama ne treba nitko dokazivati kakvi smo. Znamo svoje jade, znamo svoje iluzije u kojima živimo. Možemo se pitati, zašto nas Gospodin voli, zašto nas je odabrao, ali odgovora nećemo naći. Malo ćemo naći kvaliteta zbog kojih nas je Gospodin mogao uzljubiti. Ostaje samo veliko čuđenje: on nas ipak, unatoč svemu voli.

Treća karakteristika Božje ljubavi jest da voli ustrajno, do konca: ne prestaje ljubiti ni onda kad je čovjek slab, grešnik, nedostojan te ljubavi. Petar ga je zatajio. Gospodin ga nalazi svojim pogledom. Pavao ga je proganjao. Gospodin ga stiže svojom milošću.

Mi bježimo od njega poput Jone, ipak nas prati, nalazi, čuva i dalje ljubi ustrajno, takav je naš Gospodin.

Dragi štovatelji Časnog Sluge Božjega Petra: Primjenjujući i na Petra Barbarića Gospodinov upit sv. Petru: voliš li me više nego ovi? Petar Barbarić je izjavio: Volim umrijeti negoli se nečistim grijehom okaljati. Ali Bog nas poziva da živimo sve bujnije Božjim životom – a slava je Božja živi čovjek.

Bog nas zove na svetost, tj. na ispunjavanje Božje volje, jer Bog zna bolje što je naše pravo dobro. I Petar nas poziva na put svetosti, put tako jednostavan. On nas uči: Od svih puteva što vode u nebo meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjavajući svoje obične dužnosti. On nam je uzor te vjernosti u svagdanjim dužnostima.

Kao i Kristov prazni grob tako je i ovaj Petrov prazni grob ovdje na Bojni mjesto molitve i poticaj na razmišljanje i poziv na svetost. Molitva prodire oblake, molitva je velika moć. Otići ćemo s Petrova groba, otići s ove Kristove i naše žrtve sa željom da nasljedujemo i apostolske prvake kao i ovoga slugu Božjega i sve koji nas s najsvetijom Isusovom Majkom čekaju na cilju našega života u slavi. Amen!

                                   

Zavjetna misa u čast Časnog sluge Božjeg Petra Barbarića bit će na Petrovo, 29. lipnja 2023. s početkom u 11 sati na groblju Bojna u Travniku gdje su nekada počivali njegovi posmrtni ostaci. Svetu misu predvodi p. Ante Topić, DI,  postulator kauze Petra Barbarića.

„Bit ćemo zajedno i molit ćemo prvake apostolske sv. Petra i Pavla, mučenike, kao i časnog slugu Božjega našega Petra Barbarića, izvrsnog mladića, Božjeg miljenika i primjer mladima za sva vremena: za dar ozdravljenja duše i tijela ovog našeg naraštaja; za mir u obiteljima i među narodima; za vjernost Bogu i svome rodu kao i rodnoj grudi i zavičaju… i za mnoge druge darove i nakane. A bit ćemo i zahvalni za primljena dobročinstva kroz minula vremena“, napisao je u svom pozivu preč. Marko Mikić, župnik župe sv. Ivana Krstitelja u Travniku i travnički dekan.

Obilježavanje 25. obljetnice Katoličkog školskog centra „Petar Barbarić“ u Travniku započeto je Euharistijskom slavljem koje je predvodio nadbiskup vrhbosanski u miru kardinal Vinko Puljić, u četvrtak 11. svibnja 2023. u crkvi sv. Alojzija Gonzage u zdanju Nadbiskupskog sjemeništa „Petar Barbarić“ u gradu na rijeci Lašvi.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić se najprije osvrnuo na prvo misno čitanje iz Djela apostolskih koje donosi riječi sv. Petra apostola da su iz njegovih usta i pogani čuli riječ evanđelja i uzvjerovali te primili Duha Svetoga, a spominje se i svjedočenje Barnabe, Pavla i Jakova. Podsjetio je da su apostoli, primivši Duha Svetoga, naviještali Isusa Krista, ali i da su uskoro čuli zahtjeve židovskih pristalica Isusa Krista da se pogani, koji su prihvatili vjeru u Krista Spasitelja, trebaju držati starozavjetnih zakona. Kazao je da su sv. Pavao i drugi učenici tražili od prvaka apostolskog sv. Petra da to pitanje pojasni pa Djela apostolska donose sljedeći riječi sv. Petra: „Braćo, vi znate kako me Bog od naj prvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni“ .

Kardinal Vinko istaknuo je da je sv. Petar kao glava Crkve razriješio spomenutu dilemu. Kazao je da je tijekom povijesti Crkve bilo napetosti te da ih i danas ima kao i da je u ovom vremenu uvelike poljuljan autoritet počevši od roditelja i učitelja. Izrazio je zabrinutost zbog sve većeg gubitka osjećaja za sveto. „Više nije ljudski život svet“, rekao je kardinal Vinko podsjećajući na riječi jednog pjesnika da se boji živjeti s ljudima kojima ništa nije sveto. Smatra da zato ne treba čuditi što ima toliko mržnje, nasilja i laži. „Tu dolazimo na današnje evanđelje u kojem nas Isus uči: Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj (Iv 15,9-10)

„Danas ne držimo do Božje riječi. Sve drugo je važnije. Potrebno je vratiti svijest da je čovjek stvorenje Božje, da je čovjekovo dostojanstvo u tome što smo djeca Božja“, kazao je kardinal Puljić dodajući da je Isus obnovio čovjekovo dostojanstvo. „A ako budemo imali to dostojanstvo djece Božje, onda ćemo znati razlučiti što je Božje, što je ljudsko, što je vječno, što je prolazno; onda ćemo znati vrjednovati Božji zakon. Jer po tome ćemo pokazati da li Boga ljubimo“, rekao je kardinal Puljić potičući sve da se riječju Božjom utvrde u vjeri. Istaknuo je da, s ciljem utvrđivanja u vjeri, papa Leon XIII. u svojoj buli Ex hac augusta od 5. srpnja 1881. odredio da se „bez ikakve odgode, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji osnuje pokrajinsko sjemenište za klerike, koje će odgovarati potrebama i te nadbiskupije i ostalih biskupija koje joj dodjeljujemo kao sufraganske“.

„Evo radi toga je osnovana ovakva institucija. Kada je ova zgrada napravljena, bila je najveća zgrada u Bosni i Hercegovini. A onda došli su oni koji kažu da su nas oslobodili. Pa su nas oslobodili gotovo svega što smo imali“, kazao je kardinal Vinko podsjećajući da su komunističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata oduzele cijelu zgradu s crkvom izgrađenu u vrijeme sluge Božjega Josipa Stadlera te sakrili tijelo časnog sluge Božjega Petra Barbarića. „Narod je bio strpljiv, izdržao je sve te kušnje. A onda, nakon ovog krvavog rata, domovinskog, ponovo smo odlučili obnoviti taj duh kojeg je Stadler zacrtao u ovoj mjesnoj Crkvi. Zato smo, zahvaljujući mojim suradnicima, i biskupu Sudaru, i tadašnjem imenovanom ravnatelju Peri Pranjiću, ponovo, barem u dijelu zgrade koji nam je vraćan, otvorili Sjemenište i Katolički školski centar i nazvali ih upravo po sluzi Božjem Petru Barbariću. Hvala Bogu, tada je pronađen ispod crkve lijes Petra Barbarića kojeg smo sahranili ovdje u crkvi“, rekao je kardinal Vinko potičući sve na molitvu da časni sluga Božji Petar Barbarić bude proglašen blaženim.

Podsjetivši da su te 1998. godine započeli okupljati svakoga četvrtka u sjemenišnoj crkvi oko groba Petra Barbarića, koji je preminuo upravo na Veliki četvrtak 1897., kardinal Puljić je istaknuo da ih okuplja duh ovog časnog sluge Božjega. „Hvala Bogu, prije 25 godina ponovo smo oživjeli ovo središte zahvaljujući suradnicima i dobročiniteljima. Jer nismo mi imali nikakvih sredstava u gotovini. Za sve što smo učinili, moramo zahvaliti dobrim ljudima koji su podupirali da ponovo zaživi i škola i središte pobožnosti gdje želimo izmoliti proglašenje blaženim našeg sluge Petra Barbarića. 25 godina nije mala stvar. Kroz burne smo kušnje prošli i još se prolazi. I zahvaljujem vrijednim suradnicima koji su bili uporni i strpljivi nastojeći da ono Božje pobijedi i zahvaljujući vama, vjernicima, koji ste podržavali svojom molitvom, žrtvom i sudjelovanjem da ono što je Božje pobijedi u našim prostorima. Zato želim danas, zajedno s vama, zahvaljivati Bogu: Hvala ti Bože. Nije to naša pamet, nije to naša snaga. To je naša pouzdanje u Boga… Neka nas Gospodin odgaja svojom ljubavlju, da i mi rastemo u ljubavi i da budemo svjedoci njegove ljubavi u ovom svijetu“, poručio je kardinal Vinko u svojoj propovijedi, a prenijela ktabkbih.

Poštovani i dragi štovatelji Časnog sluge Božjeg Petra Barbarića! Na današnji dan 15. travnja navršava se 126. godina kako je preminuo Božji ugodnik novak – skolastik Družbe Isusove Petar Barbarić. Donosimo opis njegovog blaženog prijelaza prema knjizi o. J. Antolovića, Pod opancima u nebo.

Kristova  ljubav spašava čovjeka, ali njoj mora doći kao nadopuna i čovjekova ljubav prema čovjeku. To je zakon spasenja po Kristovu receptu. U njemu je aktivan i Krist i čovjek. Te misli započeše blagotvorni proces u Petrovoj duši.

Na veliki četvrtak u dva sata u zoru, Petar primi pobožno svoju uskrsnu i posljednju Pričest. Kako se osjećao slabo, zamolio je o. Puntigama da skupa s njim obavi zahvalu. Zahvaljivao je Spasitelju za sve milosti u životu, prikazao mu svoj život i smrt, obnovio redovničke zavjete i svoju kongregacijsku posvetu, a zatim je stiskao raspelo obdareno oprostima Križnoga puta.

Otkucala su i dva sata poslijepodne. Do Petrova uzglavlja sjedio je magister Oton Slavik moleći krunicu, dok je do prozora stajao o. Puntigam i molio časoslov. Najednom Pero prozbori tihim glasom: Otac! O. Puntigam poleti k njemu i upita ga što želi? Na to će on: Molitve za umiruće! O. Puntigam pruži mu križić, a Petar ga obujmi i privine na blijede usne. Pri potpunoj svijesti ponavljao je za ocem Puntigamom čine vjere, ufanja, ljubavi, kajanja i razne molitve. Posljednja riječ koju je još mogao izgovoriti bila je: ISUSE! Više nije micao usnama. O. Puntigam molio je molitve za umiruće.

U to je ušao u sobu fra Marko i o. Rektor. Za nekoliko trenutaka Petar je uzdahnuo duboko jedanput, drugi i treći put, i bio je to posljednji uzdisaj. Njegova se duša odijelila od tijela, i on je završio tijek zemaljskog života. Navršio je 22 godine, 10 mjeseci i 27 dana.

Kad su Petra obukli u isusovački talar i postavili na odar, dođoše prvi posjetioci: oci, magistri i časna braća Družbe Isusove. Sada je Pero ne samo njihov đak već i redovnički subrat. Otac Puntigam piše da su se osmoškolci kod večere jedva i dotakli jela. Svi su navaljivali da ga mogu mrtva pohoditi i vidjeti. Nije se moglo odoljeti njihovim molbama i tako uvečer neki od njih obiđoše Petra. On je ležao kao da sniva slatki san. Crte lica bile su smirene i gotovo preobražene. Nikome nije ulijevao strah, već udivljenje. Na dan Kristove ljubavi Petar je izvršio najveći čin ljubavi, prinio je žrtvu života. Zato je i zaslužio da se na njemu ispune riječi njegova prijatelja iz djetinjstva: Pod opancima će u nebo!

Od ljubavi žarke dobrom Bogu i Prečistoj Djevici Mariji. Jedne blage proljetne večeri, poletio u lijepa nebesa, da se rajskog nauživa cvijeća, od ljubavi da se rastopi, pred prijestoljem Boga svog, ko za žrtve što izgara svijeća, zapisa i posveti Aleksa Kokić.

I na kraju, dragi sadašnji i budući štovatelji, Petar je uzor i dika mladeži, ali i putokaz prema vječnoj veličini i osoba i naroda. Molimo se Gospodinu da Petar Barbarić bude proglašen blaženim i svetim da još jače zasja pred mladima cijeloga svijeta.