Na groblju Bojna – župa Travnik zavjetno misno slavlje u čast apostolskih prvaka Petra i Pavla, a na imendan Časnog sluge Božjeg Petra Barbarića predvodio vicepostulator p. Ante Topić. Tom prigodom je poručio:
Svetkovina Sv. Petra i Pavla pokreće u nama mnoge misli. Ne možemo, a da se ne sjetimo Crkve koju je Isus sagradio na stijeni – Petru i čije je proširenje povjerio Pavlu. Možemo se sjetiti da su jedan i drugi bili slabi ljudi: Petar je zatajio Isusa, Pavao je proganjao Crkvu. Međutim, danas bismo željeli razmišljati o nečem drugom: Na primjeru dvojice apostolskih prvaka možemo konkretno analizirati, kako Bog voli čovjeka.
Prva karakteristika Božje ljubavi je da nas voli prije nego što smo ga mi upoznali i zavoljeli: Sv. Ivan piše: «U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe» (1 Iv 4,10). Čovjek je uvijek najprije uzljubljen – to vrijedi i u zemaljskoj ljubavi – a tek se onda rađa ljubav kao odgovor. Krist Gospodin je tako uzljubio Petra i Pavla, i sve nas.
Petar: Isus ga je ljubio prije nego što je Petar uopće čuo o njemu. Vijest o tome da su našli Mesiju donosi mu brat Andrija. Petar se ne oduševljava ponudom da ga ide vidjeti. Ali Gospodin ga je već ljubio.
Pavao: Kod njega još više dolazi do izražaja ova karakteristika Isusove ljubavi. Istina, Pavao zna za Isusa, ali bolje bi bilo da nije znao, jer mu je to znanje koristilo zato da ga proganja. A Isus ga je već tada ljubio, odabrao je i njega od vijeka, da bude izabrana posuda, apostol naroda. Isus ga od početka ljubi, prati i čeka.
Mi: I nas je ljubio prije nego što smo ga upoznali. Mora nam zadrhtati srce: ljubi nas od vijeka. Ali mi smo i spoznali tu ljubav, znamo da nas ljubi. Bog ljubi sve ljude, ali nažalost mnogi to ne znaju. Mi znamo da nas ljubi. Da me ne ljubi, ne bih postojao. Svaki čas, sad me stvara i ljubi.
Druga karakteristika Božje ljubavi jest da nas voli unatoč svemu. Kažu psiholozi da je znak prave, istinske, zrele ljubavi kad se može reći: «volim te unatoč svemu». Znači takva ljubav vidi i pogreške i slabosti drugoga. Naprotiv, nezrela ljubav je slijepa i govori: «volim te zbog ovog ili onog …». Isus je volio Petra i Pavla i sve nas unatoč svemu.
Petar: Sigurno da je Petar imao kvaliteta koje se mogle voljeti, koje su ga činile simpatičnim i dragim. Ali je imao još više takvih osobina zbog kojih je lako postajao težak i odbojan. Isus ga je ipak, unatoč svemu volio. Vidio njegove slabosti: nazvao ga je sotonom, prekorio ga je zbog nevjernosti, zbog prevelike revnosti, zbog nerazboritosti u vrtu. Ipak ga je volio. I konačno zatajenje: unatoč tome volio ga je.
Pavao: I o njemu su već ispričali svako zlo koje se o jednom čovjeku može reći. Da je bio bolestan (epileptičar), da je bio ženomrzac, da je bio težak i nemoguć sa svojim suradnicima (to lijepo opisuje Y. Yvonides u životopisu). Isus ga je ipak volio, unatoč svemu ga je ljubio.
Mi: Nama ne treba nitko dokazivati kakvi smo. Znamo svoje jade, znamo svoje iluzije u kojima živimo. Možemo se pitati, zašto nas Gospodin voli, zašto nas je odabrao, ali odgovora nećemo naći. Malo ćemo naći kvaliteta zbog kojih nas je Gospodin mogao uzljubiti. Ostaje samo veliko čuđenje: on nas ipak, unatoč svemu voli.
Treća karakteristika Božje ljubavi jest da voli ustrajno, do konca: ne prestaje ljubiti ni onda kad je čovjek slab, grešnik, nedostojan te ljubavi. Petar ga je zatajio. Gospodin ga nalazi svojim pogledom. Pavao ga je proganjao. Gospodin ga stiže svojom milošću.
Mi bježimo od njega poput Jone, ipak nas prati, nalazi, čuva i dalje ljubi ustrajno, takav je naš Gospodin.
Dragi štovatelji Časnog Sluge Božjega Petra: Primjenjujući i na Petra Barbarića Gospodinov upit sv. Petru: voliš li me više nego ovi? Petar Barbarić je izjavio: Volim umrijeti negoli se nečistim grijehom okaljati. Ali Bog nas poziva da živimo sve bujnije Božjim životom – a slava je Božja živi čovjek.
Bog nas zove na svetost, tj. na ispunjavanje Božje volje, jer Bog zna bolje što je naše pravo dobro. I Petar nas poziva na put svetosti, put tako jednostavan. On nas uči: Od svih puteva što vode u nebo meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjavajući svoje obične dužnosti. On nam je uzor te vjernosti u svagdanjim dužnostima.
Kao i Kristov prazni grob tako je i ovaj Petrov prazni grob ovdje na Bojni mjesto molitve i poticaj na razmišljanje i poziv na svetost. Molitva prodire oblake, molitva je velika moć. Otići ćemo s Petrova groba, otići s ove Kristove i naše žrtve sa željom da nasljedujemo i apostolske prvake kao i ovoga slugu Božjega i sve koji nas s najsvetijom Isusovom Majkom čekaju na cilju našega života u slavi. Amen!
