Sve objave od Ante Topić

Započelo obilježavanje 25. obljetnice KŠC „Petar Barbarić“ u Travniku

Obilježavanje 25. obljetnice Katoličkog školskog centra „Petar Barbarić“ u Travniku započeto je Euharistijskom slavljem koje je predvodio nadbiskup vrhbosanski u miru kardinal Vinko Puljić, u četvrtak 11. svibnja 2023. u crkvi sv. Alojzija Gonzage u zdanju Nadbiskupskog sjemeništa „Petar Barbarić“ u gradu na rijeci Lašvi.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić se najprije osvrnuo na prvo misno čitanje iz Djela apostolskih koje donosi riječi sv. Petra apostola da su iz njegovih usta i pogani čuli riječ evanđelja i uzvjerovali te primili Duha Svetoga, a spominje se i svjedočenje Barnabe, Pavla i Jakova. Podsjetio je da su apostoli, primivši Duha Svetoga, naviještali Isusa Krista, ali i da su uskoro čuli zahtjeve židovskih pristalica Isusa Krista da se pogani, koji su prihvatili vjeru u Krista Spasitelja, trebaju držati starozavjetnih zakona. Kazao je da su sv. Pavao i drugi učenici tražili od prvaka apostolskog sv. Petra da to pitanje pojasni pa Djela apostolska donose sljedeći riječi sv. Petra: „Braćo, vi znate kako me Bog od naj prvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni“ .

Kardinal Vinko istaknuo je da je sv. Petar kao glava Crkve razriješio spomenutu dilemu. Kazao je da je tijekom povijesti Crkve bilo napetosti te da ih i danas ima kao i da je u ovom vremenu uvelike poljuljan autoritet počevši od roditelja i učitelja. Izrazio je zabrinutost zbog sve većeg gubitka osjećaja za sveto. „Više nije ljudski život svet“, rekao je kardinal Vinko podsjećajući na riječi jednog pjesnika da se boji živjeti s ljudima kojima ništa nije sveto. Smatra da zato ne treba čuditi što ima toliko mržnje, nasilja i laži. „Tu dolazimo na današnje evanđelje u kojem nas Isus uči: Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj (Iv 15,9-10)

„Danas ne držimo do Božje riječi. Sve drugo je važnije. Potrebno je vratiti svijest da je čovjek stvorenje Božje, da je čovjekovo dostojanstvo u tome što smo djeca Božja“, kazao je kardinal Puljić dodajući da je Isus obnovio čovjekovo dostojanstvo. „A ako budemo imali to dostojanstvo djece Božje, onda ćemo znati razlučiti što je Božje, što je ljudsko, što je vječno, što je prolazno; onda ćemo znati vrjednovati Božji zakon. Jer po tome ćemo pokazati da li Boga ljubimo“, rekao je kardinal Puljić potičući sve da se riječju Božjom utvrde u vjeri. Istaknuo je da, s ciljem utvrđivanja u vjeri, papa Leon XIII. u svojoj buli Ex hac augusta od 5. srpnja 1881. odredio da se „bez ikakve odgode, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji osnuje pokrajinsko sjemenište za klerike, koje će odgovarati potrebama i te nadbiskupije i ostalih biskupija koje joj dodjeljujemo kao sufraganske“.

„Evo radi toga je osnovana ovakva institucija. Kada je ova zgrada napravljena, bila je najveća zgrada u Bosni i Hercegovini. A onda došli su oni koji kažu da su nas oslobodili. Pa su nas oslobodili gotovo svega što smo imali“, kazao je kardinal Vinko podsjećajući da su komunističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata oduzele cijelu zgradu s crkvom izgrađenu u vrijeme sluge Božjega Josipa Stadlera te sakrili tijelo časnog sluge Božjega Petra Barbarića. „Narod je bio strpljiv, izdržao je sve te kušnje. A onda, nakon ovog krvavog rata, domovinskog, ponovo smo odlučili obnoviti taj duh kojeg je Stadler zacrtao u ovoj mjesnoj Crkvi. Zato smo, zahvaljujući mojim suradnicima, i biskupu Sudaru, i tadašnjem imenovanom ravnatelju Peri Pranjiću, ponovo, barem u dijelu zgrade koji nam je vraćan, otvorili Sjemenište i Katolički školski centar i nazvali ih upravo po sluzi Božjem Petru Barbariću. Hvala Bogu, tada je pronađen ispod crkve lijes Petra Barbarića kojeg smo sahranili ovdje u crkvi“, rekao je kardinal Vinko potičući sve na molitvu da časni sluga Božji Petar Barbarić bude proglašen blaženim.

Podsjetivši da su te 1998. godine započeli okupljati svakoga četvrtka u sjemenišnoj crkvi oko groba Petra Barbarića, koji je preminuo upravo na Veliki četvrtak 1897., kardinal Puljić je istaknuo da ih okuplja duh ovog časnog sluge Božjega. „Hvala Bogu, prije 25 godina ponovo smo oživjeli ovo središte zahvaljujući suradnicima i dobročiniteljima. Jer nismo mi imali nikakvih sredstava u gotovini. Za sve što smo učinili, moramo zahvaliti dobrim ljudima koji su podupirali da ponovo zaživi i škola i središte pobožnosti gdje želimo izmoliti proglašenje blaženim našeg sluge Petra Barbarića. 25 godina nije mala stvar. Kroz burne smo kušnje prošli i još se prolazi. I zahvaljujem vrijednim suradnicima koji su bili uporni i strpljivi nastojeći da ono Božje pobijedi i zahvaljujući vama, vjernicima, koji ste podržavali svojom molitvom, žrtvom i sudjelovanjem da ono što je Božje pobijedi u našim prostorima. Zato želim danas, zajedno s vama, zahvaljivati Bogu: Hvala ti Bože. Nije to naša pamet, nije to naša snaga. To je naša pouzdanje u Boga… Neka nas Gospodin odgaja svojom ljubavlju, da i mi rastemo u ljubavi i da budemo svjedoci njegove ljubavi u ovom svijetu“, poručio je kardinal Vinko u svojoj propovijedi, a prenijela ktabkbih.

USLIŠANJE PO PETROVU ZAGOVORU

PETAR  IZMOLIO  UDOMITELJSKU  OBITELJ

Moja sestra dugi niz godina, od 2012. prolazi kroz teška psihološka i emocionalna razdoblja koja nerijetko završavaju liječenjima u različitim psihijatrijskim bolnicama. Nakon liječenja obično se vraćala u okolinu (npr. doma gdje ima više osoba koji su teži psihički slučajevi) koja joj nije mogla niti umije pružiti adekvatnu obiteljsku, prijateljsku ili bilo koju drugu željenu i potrebnu potporu u vidu stabilnosti.

Tijekom posljednjih godinu dana kroz određenu literaturu imao sam priliku malo bolje upoznati Petra Barbarića, njegov lik, djelo i svetački život. Prije nekoliko mjeseci mi je došla u ruke mala plava knjižica s likom Časnog Sluge Božjega Petra Barbarića u kojoj imaju opisani primjeri zadobivenih milosti od Boga po Petrovu zagovoru, a ponajviše mi se svidio izvještaj od p. V. Pribanića pod naslovom PETAR – SPAS MLADIMA OD DEPRESIJE. Odmah mi je na um došla moja sestra koja je boravila u psihijatrijskoj bolnici i već duže vrijeme nestrpljivo iščekivala udomljivanje koje je inače dosta teško dobiti, a nužno je i neophodno za njezino trenutno dobro. Približavala se Petrova devetnica i odlučio sam moliti na tu nakanu, da sestra dobije adekvatnu udomiteljsku obitelj. Posljednji dan devetnice, petak 14. travnja 2023. sestra je udomljena u udomiteljsku obitelj. Dakle, uslišanje moje molitve bilo je više nego očito!  Nastavit ću se moliti Petru za sestru i druge duševne bolesnike koje poznajem jer i sam osjetim njegovu prisutnost prilikom molitve. Hvala ti Petre i molit ću se za tvoju skoru beatifikaciju.

Tomo Č.

Zagreb, 1. svibnja 2023.                                                                 

Hoće li nakon trojice nadbiskupa Hercegovina dobiti prvog blaženika

Večernji list dana 18. travnja donosi kolumnu gospodina Joze Pavkovića koju objavljujemo u cijelosti: U Sarajevskoj, Splitskoj i Zagrebačkoj nadbiskupiji su Hercegovci. Tijekom stoljeća dali su stotine mučenika. No ni jedan nije blaženi. Proces beatifikacije Petra Barbarića počeo je još 1938. Njemu se mole i zavjetuju katolici i muslimani. Mnogi su i čudesno ozdravili Preuzimanje … Nastavi čitati Hoće li nakon trojice nadbiskupa Hercegovina dobiti prvog blaženika

PETROVA SMRT NA DAN KRISTOVE LJUBAVI

Poštovani i dragi štovatelji Časnog sluge Božjeg Petra Barbarića! Na današnji dan 15. travnja navršava se 126. godina kako je preminuo Božji ugodnik novak – skolastik Družbe Isusove Petar Barbarić. Donosimo opis njegovog blaženog prijelaza prema knjizi o. J. Antolovića, Pod opancima u nebo.

Kristova  ljubav spašava čovjeka, ali njoj mora doći kao nadopuna i čovjekova ljubav prema čovjeku. To je zakon spasenja po Kristovu receptu. U njemu je aktivan i Krist i čovjek. Te misli započeše blagotvorni proces u Petrovoj duši.

Na veliki četvrtak u dva sata u zoru, Petar primi pobožno svoju uskrsnu i posljednju Pričest. Kako se osjećao slabo, zamolio je o. Puntigama da skupa s njim obavi zahvalu. Zahvaljivao je Spasitelju za sve milosti u životu, prikazao mu svoj život i smrt, obnovio redovničke zavjete i svoju kongregacijsku posvetu, a zatim je stiskao raspelo obdareno oprostima Križnoga puta.

Otkucala su i dva sata poslijepodne. Do Petrova uzglavlja sjedio je magister Oton Slavik moleći krunicu, dok je do prozora stajao o. Puntigam i molio časoslov. Najednom Pero prozbori tihim glasom: Otac! O. Puntigam poleti k njemu i upita ga što želi? Na to će on: Molitve za umiruće! O. Puntigam pruži mu križić, a Petar ga obujmi i privine na blijede usne. Pri potpunoj svijesti ponavljao je za ocem Puntigamom čine vjere, ufanja, ljubavi, kajanja i razne molitve. Posljednja riječ koju je još mogao izgovoriti bila je: ISUSE! Više nije micao usnama. O. Puntigam molio je molitve za umiruće.

U to je ušao u sobu fra Marko i o. Rektor. Za nekoliko trenutaka Petar je uzdahnuo duboko jedanput, drugi i treći put, i bio je to posljednji uzdisaj. Njegova se duša odijelila od tijela, i on je završio tijek zemaljskog života. Navršio je 22 godine, 10 mjeseci i 27 dana.

Kad su Petra obukli u isusovački talar i postavili na odar, dođoše prvi posjetioci: oci, magistri i časna braća Družbe Isusove. Sada je Pero ne samo njihov đak već i redovnički subrat. Otac Puntigam piše da su se osmoškolci kod večere jedva i dotakli jela. Svi su navaljivali da ga mogu mrtva pohoditi i vidjeti. Nije se moglo odoljeti njihovim molbama i tako uvečer neki od njih obiđoše Petra. On je ležao kao da sniva slatki san. Crte lica bile su smirene i gotovo preobražene. Nikome nije ulijevao strah, već udivljenje. Na dan Kristove ljubavi Petar je izvršio najveći čin ljubavi, prinio je žrtvu života. Zato je i zaslužio da se na njemu ispune riječi njegova prijatelja iz djetinjstva: Pod opancima će u nebo!

Od ljubavi žarke dobrom Bogu i Prečistoj Djevici Mariji. Jedne blage proljetne večeri, poletio u lijepa nebesa, da se rajskog nauživa cvijeća, od ljubavi da se rastopi, pred prijestoljem Boga svog, ko za žrtve što izgara svijeća, zapisa i posveti Aleksa Kokić.

I na kraju, dragi sadašnji i budući štovatelji, Petar je uzor i dika mladeži, ali i putokaz prema vječnoj veličini i osoba i naroda. Molimo se Gospodinu da Petar Barbarić bude proglašen blaženim i svetim da još jače zasja pred mladima cijeloga svijeta.

Kardinal Puljić slavio misu povodom obljetnice smrti Časnog sluge Božjeg Petra Barbarića

U povodu godišnjice smrti Časnog sluge Božjega Petra Barbarića u Memorijalnom centru „Sluga Božji Petar Barbarić“ u Šiljevištima (Klobuk) u četvrtak, 13. travnja 2023., svetu misu predslavio je kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup u miru.

Naime, na Veliki četvrtak 1897., bio je to 15. dan travnja mjeseca – u travničkom je sjemeništu oko dva sata popodne tadašnji generalni prefekt p. Antun Puntigam stajao kraj samrtne postelje svoga najboljega sjemeništarca, Petra Barbarića. Bili su to posljednji časovi Petrova mladoga života. Mladić nije navršio još ni 23. godinu života.

U ime župe Klobuk, kojoj pripadaju i Šiljevišta, kardinala Puljića je od srca pozdravio i zahvalio mu na dolasku fra Ante Kurtović, klobučki župnik. U prigodnoj propovijedi uzoriti kardinal je govorio o životu Petra Barbarića od djetinjstva do smrti: „U proljeće godine 1886., kad je Petru bilo već 12 godina, otvorena je u Ve­ljacima osnovna škola, prva u onome kraju. Među njezinim prvim đacima bio je Pe­tar Barbarić. Do škole mu je bilo sat i pol hoda i to preko brda i potoka. Taj teški put morao je danomice dvaput prevaliti. Željan znanja hrlio je u školu kao da ga neka viša sila nosi. Njegov dobri učitelj Vuksan ponosio se njime kao svojim najboljim učenikom, a i Petar je volio i poštivao svoga učitelja te ga čitav ži­vot zadržao u zahvalnom sjećanju. Iz toga školskoga života vrijedno je spomenuti da je jednoga zimskoga dana, za vrijeme velike bure i mećave, Petar jedini došao u školu. Zahvaljujući svojoj prirodnoj nadarenosti, a još više zalaganju, Petar je uspio u dvije godine završiti četiri razreda i to s izvrsnim uspjehom. Godine 1889. rektor je travničkoga sjemeništa razaslao pismo učiteljima po Bosni i Hercegovini moleći ih da mu preporuče dobre i nadarene mladiće koji bi se željeli posvetiti svećeničkom staležu. Veljački učitelj Vuksan sjetio se odmah Petra. A Petru je to bilo kao glas i dar samoga neba. Ponudu je objeručke prihvatio a roditelji su se s time složili“, kazao je kardinal Puljić dodavši da je Petar odlučio postati novak isusovačkog reda te je pri koncu gimnazije, na smrtnoj postelji, položio redovničke zavjete u Družbi Isusovoj. Umro je 15. travnja 1897. od upale pluća. Već za života je bio revan u apostolatu pa je obraćao grešnike, prevodio pobožne spise, uveo u sjemenište pobožnost Srcu Isusovu, a u svojoj rodnoj župi osnovao je Bratovštinu Gospine krunice. Hrvati u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj utječu se njegovom nebeskom zagovoru i rado hodočaste na njegov grob, koji se od 1935. nalazi u sjemenišnoj crkvi u Travniku. U tijeku je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim, a 2015. godine je papa Franjo dopustio da se objavi Dekret o herojskim krepostima, pa se može zvati „časni Sluga Božji.“ Petar je živio po načelu da „od svih putova što vode u nebo, najkraći, najlakši i najpouzdaniji je onoj kojim čovjek ide ispunjavajući svoje obične dužnosti“, rekao je, između ostaloga, kardinal Puljić.

Prije svete Mise molila se Krunica kao i svakog četvrtka u Memorijalnom centru, a Svetu misu je popratio svojim liturgijskim pjevanjem župni zbor IUSTUS (Pravednik) iz župe „Sv.Josipa Radnika“ s Domanovića pod ravnanjem bivšeg župnika don Gordana Božića i sadašnjeg don Tomislava Rajiča, izvjestio je Radio Ljubuški.

Snovopriča o životu Petra Barbarića u Županji

Nakon Vinkovaca izvedena i u Županji, u nedjelju 29. siječnja u pastoralnom centru bl. A. Stepinca predstava “Snovopriča o Petru Barbariću”, nastala prema tekstu i pod redateljskom palicom Rusmira Agačevića. Priču o Petru Barbariću, časnom slugi Božjem, podrijetlom iz Ljubuškog koji se školovao u travničkom sjemeništu gdje je i preminuo 1897., u 23. godini života. … Nastavi čitati Snovopriča o životu Petra Barbarića u Županji

Snovopriča o životu Petra u Vinkovcima

U organizaciji Ogranka Matice Hrvatske u Vinkovcima te Hrvatske matice iseljenika Podružnica Vukovar u Crkvi sv. Vinka Pallottija u petak 27. siječnja 2023., održan je glazbeno-scenska večer „Snovopriča o životu Petra Barbarića“. Ovaj glazbeno-scenski prikaz zasnovan je na minucioznom proučavanju čudesnog životopisa časnog Sluge Božjeg Petra Barbarića, dramski tekst Rusmira Agačevića ispisan je kao najfiniji … Nastavi čitati Snovopriča o životu Petra u Vinkovcima

Križevci: Na 14. danima hrvatskih Božjih ugodnika i Č. Sl. Božji Petar Barbarić

U petak, 27. svibnja 2022. nastavljeni su 14. Dani hrvatskih svetaca i blaženika koji su se održavali u Križevcima od 26. do 29. svibnja. Drugi dan ove jedinstvene vjersko-kulturne manifestacije bio je posvećen hrvatskim isusovačkim duhovnim velikanima, bl. Ivanu Merzu, časnom sluzi Božjem Petru Barbariću, sluzi Božjem Anti Gabriću te mučeniku p. Petru Perici. Misno slavlje u župnoj crkvi sv. Ane predvodio je provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Dalibor Renić, nakon čega je slijedio okrugli stol na temu „Svetost i obrazovanje“.
Svečanost je započela predstavljanjem hrvatskih isusovačkih duhovnih velikana koje su izveli studenti Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu uz autorstvo i mentorstvo imenovanoga dekana FFRZ-a prof. dr. sc. o. Ivana Šestaka i uz sudjelovanje asistenta Ante Belića.
Nakon pretprograma slijedila je sv. misa koju su s provincijalom p. Renićem koncelebrirali župnik križevačke župe sv. Ane i dekan Križevačkoga dekanata preč. Stjepan Soviček kao domaćin, dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti o. Ivan Koprek, imenovani dekan FFRZ-a Ivan Šestak, profesor FFRZ-a o. Mikolaj Martinjak, postulator bl. Ivana Merza o. Božidar Nagy te glavni urednik Radio Marije o. Stjepan Fridl. Glazbeni obol euharistiji dali su glazbenici Alan Hržica i Helena Iljić koji su svojim glasovima i sviranjem pratili cijelu misu.
Nakon mise održan je okrugli stol „Svetost i obrazovanje“. Sudjelovali su križevački grkokatolički biskup mons. Milan Stipić, izabrani rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Stjepan Lakušić, dekan i prodekanica FFRZ-a prof. dr. sc. o. Ivan Koprek i doc. dr. sc. Ines Skelac. Kroz program je vodio profesor FFRZ-a dr. sc. Dan Đaković. Rasprava se vodila oko pitanja je li moguća svetost u odgojno-obrazovnom procesu u suvremenom vremenu 21. stoljeća. Izabrani rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. Lakušić predstavio je Sveučilište i progovorio o aktualnom stanju i perspektivama te zaključio da predanost i posvećenost poslu u znanosti, obrazovanju i odgoju trebaju biti imperativ svakom profesoru. Profesori FFRZ-a dali su svoje viđenje svetosti u znanstveno-nastavnom procesu i zaključili kako se studentima svetost treba svjedočiti u svakodnevici odgojno-obrazovnog procesa te ih kroz obrazovni proces odgajati za življenje svetosti. Biskup Stipić dao je nekoliko savjeta podijelivši i svoja osobna iskustva iz svojih školskih dana naglasivši važnost pedagoškog pristupa svakom mladom čovjeku kod kojega će se najviše postići priznanjem i pohvalama njegovog i najmanjeg nastojanja ili pozitivnog svojstva koje svaki čovjek u sebi krije prema poznatoj izreci sv. Leopolda Bogdana Mandića: „Nitko nije toliko od blata da u njemu ne bi bilo zrnce zlata.“ Cjelokupan program iz križevačke župne crkve sv. Ane mogao se pratiti preko facebooka portala prigorski.hr, Hrvatskoga katoličkog radija i Radio Marije. Postulatura Ivan Merz