Vatikan: PROGLAŠEN DEKRET
O HEROJSKIM KREPOSTIMA PETRA BARBARIĆA
Papa Franjo potpisao je 18. ožujka 2015. g. odobrenje da vatikanska Kongregacija za proglašenje svetaca objavi dekret o herojskim krepostima sluge Božjega Petra Barbarića. Time je dovršen prvi i najvažniji dio procesa za beatifikaciju sluge Božjega koji je započeo još 1938. i trajao s prekidima zbog objektivnih razloga 77 godina! Od sada pa do beatifikacije Petar Barbarić nazivat će se ČASNI sluga Božji (latinski: venerabilis!). Iz svih dokumenata koji su bili predstavljeni na Kongregaciju službeni teolozi koji su ih proučavali uvjerili su se i zaključili da je Petar Barbarić stvarno u svome kratkom životu vršio kršćanske kreposti na herojski način i da može biti proglašen blaženim ako se ispuni i drugi uvjet a to je jedno čudo..
Zašto je Petrov proces trajao tako dugo? Drugi svjetski rat, pa dolazak komunističkog režima onemogućio je rad na procesu. A onda i nestanak njegova tijela koje su komunisti zakopali u podrumu da više nitko nije znao gdje se nalazi; s druge strane proširili su lažnu vijest da je ono uništeno pa je i to pridonijelo da je proces bio usporen. Kada je tijelo ponovno pronađeno 1998. g. prigodom uređenja sjemeništa, koje su državne vlasti vratile, odmah se nastavilo s procesom koji je sada dovršen.
Osim proglašenja dekreta o Petrovim herojskim krepostima za beatifikaciju je potreban još jedan uvjet. A to je priznanje od strane vatikanske liječničke komisije jednog čudesnog uslišanja, znanstveno neobjašnjivog koje se dogodilo po Petrovu zagovoru. Na takvom čudu koje se je dogodilo sada upravo radi i priprema se sva dokumentacija.
Ovdje u nastavku donosimo u hrvatskom prijevodu vatikanski dekret o Petrovim herojskim krepostima:
KONGREGACIJA ZA KAUZE SVETACA
VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA
Kauza beatifikacije i kanonizacije Sluge Božjega PETRA BARBARIĆA
Novaka-skolastika Družbe Isusove (1874.-1897.)
DEKRET O HEROJSKIM KREPOSTIMA
„Blaženi čista srca jer će Boga gledati“. (Mt, 5, 8). Ovim riječima Krista Gospodina kojima je proglasio blaženstva, možemo sažeti kratki svetački život sluge Božjega Petra Barbarića koji je bio pun vrlina, a krunila ga je upravo krepost čistoće i ljubav prema Bogu ispunjena revnošću za spasenje duša svojih bližnjih.
Sluga Božji Petar Barbarić rođen je 19. svibnja 1874. u Šiljevištima, župa Klobuk u Bosni i Hercegovini u brojnoj katoličkoj obitelji. Njegovi su roditelji bili pobožni i bogobojazni ljudi, a u obitelji su obavljali dnevnu zajednička večernja molitva. Od sve djece Petar je od djetinjstva pokazivao veliku pobožnost. Velik dio svoga djetinjstva proživio je Petar kao pastir čuvajući stada obiteljskog blaga. Bio je pobožan i vjeran pastir. Kad je jutrom istjerao stoku na pašu, u jednoj je ruci nosio štap, a u drugoj krunicu. Sa sobom bi u pastirskoj torbi nosio hranu, ali redovito i koju knjigu za čitanje.
Sluga Božji premda je već prije od roditelja naučio čitati i pisati, tek kad mu je bilo dvanaest godina, 1886. Petar započinje polaziti školu. Kako je bio željan znanja nije mu bilo teško svakodnevno prelaziti dugi put do škole od sat i po hoda tamo i toliko natrag.
Nakon završetka osnovne škole roditelji su ga uputili na posao za pomoćnika u trgovini kod dobre kršćanske obitelji u selu Vitini. U poslu se Sluga Božji lijepo snašao i stekao je povjerenje kod vlasnika. No Petar je želio nastaviti školovanje, ali još nije znao kako. Nakon neuspjelog pokušaja da postane pisar u Ljubuškom, Bog mu je otvorio novi, daleko bolji put.
Iste je godine rektor Nadbiskupskog sjemeništa i gimnazije iz grada Travnika uputio molbu svim župama i školama po Bosni i Hercegovini da im pošalju dobre mladiće s perspektivnom duhovnog zvanja koji bi željeli nastaviti školovanje. Zahvaljujući posredovanju svoga učitelja koji mu je prvi prenio taj poziv i dao preporuku, te uz suglasnost roditelja i mjesnoga biskupa, Petar radosno odlazi u sjemenište u Travnik u jesen 1889. Bilo mu je 15 godina.
Petar je bio odličan đak i uzoran u svemu. Provodio je redoviti običan sjemenišni život, ali s puno točnosti, marljivosti i savjesnosti. Vidjelo se na njemu svakodnevno da savjesno surađuje s milošću Božjom. Bio je potpuno poslušan odgojiteljima i profesorima s puno poštovanja i poučljivosti, a prema sudrugovima uvijek društven i spreman pomoći. Bio je pravo svijetlo sjemeništa. Ozbiljno se pripremao za svećeništvo. Svoj duhovni profil Sluga Božji je najbolje izrazio u onoj svojoj čuvenoj rečenici: „Od svih putova što vode u nebo meni se čini najkraći, najlakši i najpouzdaniji onaj kojim čovjek ide ispunjajući svoje obične dužnosti.“
Posebna karakteristika njegove duhovnosti bila je velika pobožnost prema Srcu Isusovu. Širio je tu pobožnost ne samo kod svojih drugova nego ponajviše u svome rodnom kraju i župi. Isto tako je štovao Blaženu Djevicu Mariju i molio joj krunicu svakodnevno od najranijeg djetinjstva. Nabavljao je od kuće velike količine krunica, davao ih blagosloviti u Travniku i obogatiti oprostima, a onda ih slao u zavičaj potičući sve na marijansku pobožnost.
Pokazivao je veliku revnost u apostolatu i među školskim kolegama a još više dok je preko praznika boravio kod kuće. Poučavao je i djecu u katekizmu i odrasle u vjerskim istinama, poticao ih na molitvu ili je zajedno s njima molio. Zanimao se za misije i pretplatio se bio i na jedan misijski časopis.
Petrova ljubav prema Crkvi i Vrhovnom Svećeniku posebno je došla do izražaja u rujnu 1895. Sluga Božji pokrenuo je tada inicijativu, uz suglasnost poglavara, da se i Travničko sjemenište solidarizira s cijelim kršćanskim svijetom i dade zadovoljština Kristovu namjesniku zbog javnih uvreda koje su mu je tadašnje državne vlasti nanosile.
Petar se posebno oduševljavao svetačkim primjerom hrvatskoga bogoslova Pavla Kolarića (1836. – 1862.) koji je umro na glasu svetosti u Rimu u Germanicumu, a na samrti je položio isusovačke zavjete i postao član Družbe Isusove.
Dvije godine prije smrti sluga Božji osjetio je redovnički poziv da uđe u Družbu Isusovu. Odgojitelji su mu, međutim, savjetovali da s izvršenjem odluke pričeka dok ne završi maturu. Ali u proljeće 1896. teško se prehladio nakon jednoga zajedničkog izleta. Dobio je smrtonosnu bolest tuberkulozu pluća. U bolesti je pokazivao savršeno predanje u Volju Božju i divan primjer strpljivoga podnošenja bolesti. Dva dana prije smrti dobio je dopuštenje od isusovačkih poglavara te je položio redovničke zavjete. Umro je 15. travnja 1897. kao član Družbe Isusove.
Na temelju njegova glasa svetosti od 16. prosinca 1938. do 11 siječnja 1943. u Nadbiskupskom Ordinarijatu u Sarajevu vodio se redovni informativni Proces, nakon kojega je slijedio Supletivni (dodatni) biskupijski proces od 25. veljače 2003. do 16. veljače 2007. Njihovu juridičku vrijednost priznala je Kongregacija za kauze svetaca dekretom 2. veljače 2008. Nakon što je pripremljena Positio, raspravljalo se prema uobičajenim normama da li je Sluga Božji vršio kreposti u herojskom stupnju. 27. svibnja 2014. održao se s pozitivnim ishodom poseban Kongres teologa konzultora. Oci Kardinali i Biskupi na redovnoj sjednici 3. ožujka 2015. kojoj sam predsjedao ja, Kard. Angelo Amato kao predsjednik, priznali su da je Sluga Božji posjedovao teološke, stožerne i njima pridružene kreposti u herojskom stupnju.
Nakon što je o svemu ovome potpisani Kardinal Prefekt pomno izvijestio Vrhovnoga Svećenika Franju te pošto je ocjenu Kongregacije za kauze svetaca primio i prihvatio, Njegova Svetost današnjim danom izjavljuje:
„Constare de virtutibus theologalibus Fide, Spe et Caritate tum in Deum tum in proximum, necnon de cardinalibus Prudentia, Iustitia, Temperantia et Fortitudine, iisque adnexis, in gradu heroico, Servi Dei PETRI BARBARIĆ, Novitii Scholastici Societatis Iesu, in casu et ad effectum de quo agitur.“
Prijevod hrvatski:
Potvrđuje se da je Sluga Božji Petar Barbarić, novak-skolastik Družbe Isusove posjedovao u herojskom stupnju teološke kreposti vjeru, ufanje i ljubav prema Bogu i bližnjemu, kao i stožerne kreposti razboritost, pravednost, umjerenost i jakost i njima pridružene kreposti.
Vrhovni svećenik odredio je da se ovaj dekret objavi i da se stavi među Akte Kongregacije za kauze svetaca.
Dano u Rimu, 18. ožujka godine Gospodnje 2015.
ANGELUS Card. AMATO, S. D. B.
Pročelnik
+ MARCELLUS BARTOLUCCI
Naslovni nadbiskup Mevaniensis
Tajnik