1995.

I ministrica osjetila moć Petrova zagovora

(Objavljeno u: MI – list mladih  siječanj-veljača 1995.)

         U ponedjeljak 9. siječnja 1995. o vicepostulator imao je priliku razgovarati s gospođom ministricom prosvjete i športa RH prof. Ljiljanom Vokić, bližom Petrovom zemljakinjom. Gospođa ministrica je sa zahvalnošću izjavila da je i ona osjetila zagovorničku moć sluge Božjega Petra Barbarića.

 

Izbavljen iz zarobljeništva i spašen od smrti

(Objavljeno u: MI – list mladih  ožujak 1995.)

         Naša baka Paulina Kruljac potakla nas je 1943. u Orahovici (Slavonija) da se skupa s njom molimo slugi Božjem Petru Barbariću za milost da budemo pošteđeni od ratnih strahota. Molile smo godinama. Sluga Božji nas je uslišao. U znak zahvalnosti darujemo prilog za raširenje njegova štovanja te mu i dalje preporučujemo sebe i sve naše. Molile smo i za našeg oca Matu da se oslobodi partizanskoga zarobljeništva i spasi od smrti. I to nam je dobri Petar izmolio. Tatina nevolja bila je neposredan povod za našu molitvu.

Feričanci 19. veljače 1995.                                            Ružica Buljan i sestra Elizabeta

 

Devetnicom Petru izmolila nećaku zaposlenje

         Dužnost mi je javiti vam se jer sam dobila milost od Boga preko ruku Petra Barbarića. Moj nećak bio je bez posla. U velikoj brizi nije znao kamo da krene. Bilo mi ga je žao. Odmah sam se sjetila i rekla sam: molit ću devetnicu za proglašenje Petra Barbarića blaženim. Kad sam je završila, moje me nećak zove telefonom iz Zagreba: „Teta, našao sam posao i radim.“ Tako sam sretna. Hvala Bogu i Petru Barbariću.

Osijek, 26. veljače 1995.                                                                                                        Slavka Penić

 

Spasio mu zvanje i život

(Objavljeno u: MI – list mladih  travanj 1995.)

         Moji prvi kontakti sa slugom Božjim Petrom Barbarićem sežu u rano djetinjstvo. Moja majka Delfina veoma ga je štovala pa je i mene iz Ovčareva vodila u Travnik na Bojnu na Petrov grob. Duboko me se dojmilo iskazivanje štovanja Božjem slugi, dok sam promatrao kako ljudi na golim koljenima obilaze njegov grob i toplo mu preporučuju svoje potrebe. Tako sam i ja postao njegov štovatelj. Dva puta sam u životu snažno osjetio Petrovu zagovorničku moć.

         Postao sam redovnik, a na putu prema svećeništvu zapao sam u velike poteškoće. Preporučivao sam se Petru i poteškoće su svladane. Postao sam svećenik 1976. Drugi mi je puta Petar pomogao kad me je malo pred ređenje snašao zapletaj crijeva. Situacija je bila ozbiljna i liječnici na Rebru u Zagrebu zapravo su nemoćno od mene digli ruke. Ali ja sam se uporno preporučivao Petru: „Kad si mi spasio zvanje, sad me doguraj do oltara.“ I ozdravio sam.

         Zahvaljujem Petru te drugima preporučujem da mu se utječu u svojim potrebama.

             12.ožujka, 1995.                                                                                                            T., župnik

 

Franjevac se moli Petru za mir u BiH

(Objavljeno u: MI – list mladih  lipanj 1995.)

         Prije Washingtonskih sporazuma za BiH molio sam se sv. Leopoldu Mandiću da zavlada mir na tim prostorima, a kad si mi uručio devetnicu Petru Barbariću, molio sam se i njemu s još većim žarom jer smo zemljaci. Vjerovao sam da će se on više zauzeti za mir na tom području jer iz njega potječe i živio je baš u kraju u kojem su se događali najžešći sukobi između nas i Muslimana. Ništa me nije tako pogodilo kao sukob s Muslimanima. Tu je đavao iskoristio naše i muslimanske nedostatke, a i teško stanje našeg naroda i još teže muslimanskog u BiH. I uspjelo mu je. Molio sam se sv. Leopoldu, ali još žarče sluzi Božjem Petru Barbariću da taj sukob prestane. I hvala Bogu, prestao je. Ali ostalo je puno nepovjerenja. Nadam se da će i to nepovjerenje splasnuti po molitvama sviju nas istim Božjim ugodnicima iz hrvatskoga naroda.

  Krapanj, 14. ožujka 1995.                                                                                            Fra Andrija Vlašić

 

Petar joj izbavio unuku iz nevolje

         Početkom mjeseca siječnja 1995. došla mi je moja šestogodišnja unuka na konak. Kad smo pošli na spavanje, uhvatio ju je tako težak kašalj i povraćanje da se mala uplašila. Stalno mi je govorila: „Bako ti moraš zvati mamu i tatu da dođu.“ A ja kažem: „Još malo ćemo čekati.“ Uzela sam krunicu i počela je moliti, a unuci sam dala sličicu Petra Barbarića. Rekoh joj: „Kaži: Petre pomozi!“ moja unuka poljubi sličicu i reče: „Petre, molim te, pomozi mi da kašalj ode.“ Stavi sličicu sebi na obraz, okrenu se na stranu i zaspa. Bilo je točno pola noći. Mirno je spavala do 8 sati i uopće više nije kašljala.     Javno se zahvaljujem Petru i preporučujem svima da u potrebama mole Petra Barbarića.

Pforzheim, 20. ožujka 1995.                                                                Eva Pranjić i unuka Sandra

 

Brak se sredio, a muž se obratio na Petrov zagovor

         Molila sam devetnicu Petru Barbariću: krunicu i molitvu za proglašenje Petra blaženim. Molila sam ga da unese ljubav u moj brak. Moje su molitve uslišane tako da se uz to i moj suprug obratio i povjerovao.

Podravina, 19. svibnja 1995.                                                                                           N. N.

 

Ozdravio od tifusa

         Petrov sam dužnik već mnogo godina. Dugujem mu zahvalu što me uslišio. Nije mi bilo prije moguće zahvaliti mu se. Moj muž je 1945. Obolio od teškog trbušnog tifusa. Znate da onda nije bilo dovoljno lijekova. Liječnik je sumnjivo vrtio glavom, preporučio stavljanje leda na  trbuh, a snijeg je već bio na izmaku. Tada sam se ja utekla Petru Barbariću za pomoć da mi muž ozdravi. Prije svršetka devetnice bilo mu je bolje. Polako se oporavljajući ozdravio je. Ja sam čvrsto uvjerena u to da mu je Petar pomogao. Iako je od toga prošlo mnogo vremena, svaki dan molim za njegovo proglašenje blaženim (osobno ga tako već nazivam). Stara sam 82 godine i nisam baš u najboljem zdravlju pa mu se opet preporučujem da mi bar pomogne lakše nositi križ. Svjesna sam da se mora i trpjeti. Godine 1956. morali smo napustiti Derventu baš zbog vjere, jer je muž odbio stupiti u partiju. Sada sam ovdje u Slavonskom Brodu. Hvala dragoj Gospi i Petru Barbariću što sam ovdje jer bih inače isto proživjela što i prognanici u ovome rtu. Muž je umro 1970. Iako sam već u godinama i imam slomljenu nogu, idem u crkvu.

Slavonski Brod, 29. svibnja 1995.                                                                       Jozefina Ivančević

 

Nestalo bubrežnih problema

         Zahvaljujem se dragom Bogu i Petru Barbariću na uslišanjima. Više puta me Petar uslišio. Navodim samo jedan primjer. Moj suprug je teško obolio. Kamenci su zatvorili bubrežne kanale. Bubrezi su prestali raditi. Hormoni su također otkazali. Kad je ostao u bolnici, ja sam se zavjetovala Petru. Nakon 6 dana bubrezi su proradili, a za hormone troši lijekove i dobro se osjeća. Hvala dragom Bogu i Petru Barbariću. Prilažem mali dar za misu u čast Petru Barbariću.

Zagreb, 21. srpnja 1995.                                                                                                           N.Ć.