1984.

Sinu izliječena srčana mana a srčane tegobe nestale

Sl. B. Petar ušao je u moj dom jednom odbačenom knjižicom (nosi naslov: Devet dana s Petrom Barbarićem), koja je trebala završiti u smeću; a ja sam je slučajno uzela i ne znajući zapravo tko je Petar Barbarić. Počela sam je listati i čitati i onda naravno moliti se Petru za moga sina. Mogu ustvrditi da je ozdravljenje moga djeteta djelo Božjih ruku po Petrovu zagovoru te sam slobodna zamoliti da objavite ovu moju zahvalu Petru koju šaljem.

Godinama sam bila zdvojna zbog srčane mane i srčanih tegoba svoga dječaka, sada starog 11 godina. Početkom prošle godine, stanje mu se pogoršalo. Puna sumnje u traganju i sa željom da ga povjerim što boljem liječniku specijalisti, ime Petra Barbarića gotovo mi se samo nametnulo. Tu sam stala gotovo posramljena, kako sam uopće mogla zaboraviti na njega jer sam ga pred par godina uzela kao zaštitnika i zagovornika mojoj obitelji. Punim pouzdanjem i bez tračka sumnje obraćali smo mu se u zajedničkoj obiteljskoj molitvi za ozdravljenje. A kada sam osjetila da je Petar uslišao naše molitve a to sam i primijetila na djetetu, odvela sam ga liječniku da mi on to i potvrdi. I drugi liječnik specijalista rekao je isto i još me upitao, kakav sam razlog imala da ga dovodim kad je mališan potpuno zdrav. Vjerovali ili ne, znala sam da me Petar ne će odbiti, jer sam tako bila sigurna u njega. Ovim me još jednom od srca zahvaljujem. Odsada uvijek odana i zahvalna majka

Zagreb, 7. siječnja 1984.                                                                                                                        A. Č.